- By AD
Istraživači još uvijek pokušavaju precizno utvrditi razlike između divljih i uzgajanih (kontrolisanih) medonosnih pčela, ali odgovor nije jednostavan. Medonosne pčele nisu u potpunosti pripitomljene i ne postoje jasne genetske ili bihevioralne osobine koje jasno razdvajaju divlje kolonije od onih kojima upravljaju pčelari. U Evropi, gdje se divlje populacije smatraju ugroženima, naučnici definišu divlje pčele iz ekološke perspektive: to su kolonije koje žive bez ljudskog upravljanja i sposobne su da se dugoročno same održavaju.
Nedavno istraživanje u Sjedinjenim Američkim Državama ukazalo je na još jednu moguću razliku: sastav mikrobioma. Istraživanje provedeno u rezervatu Welder Wildlife Refuge u južnom Teksasu uporedilo je pčele koje nisu bile pod ljudskim upravljanjem najmanje 30 godina s pčelama koje uzgajaju pčelari. Studija je pokazala značajne razlike u mikrobnim zajednicama njihovog probavnog sistema. Uzgajane kolonije pokazale su markere otpornosti na antibiotike, posebno na tetracikline, što je vjerovatno povezano s uobičajenim pčelarskim praksama.
Daljnja istraživanja u drugim dijelovima svijeta, gdje se primjenjuju različite metode pčelarenja, mogla bi pomoći naučnicima da bolje razumiju da li i na koji način se ove razlike mogu koristiti za razlikovanje divljih populacija od onih pod upravljanjem, te da li one imaju ulogu u zdravlju i dobrobiti pčelinjih zajednica.
Pročitajte naučni rad na engleskom jeziku ovdje.